Povijest Volodera

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

POVIJEST VOLODERSKOGA ŠKOLSTVA

Voloder je mjesto u Moslavini na raskrižju putova i ima najdužu kulturnu i ekonomsku tradiciju. I pokušaj osnivanja škole počeo je, poslije Osekova, najranije od svih mjesta u okrugu. To se zbilo 1830. godine, ali je odaziv bio slab pa je sve neuspjelo završilo.

Međutim u ideji se nije stalo pa je rasprava o utemeljenju škole u Voloderu vođena 24. kolovoza 1857. godine u Moslavačkom kotarskom sudu u Ludini. Nazočni su bili zastupnici općine Popovača i voloderske župe u koju su spadala sela Voloder, Krivaj, Gračenica, Popovača, Podbrđe, Moslavina i Rajičevac. Zaključeno je da se za imenovana sela mora osnovati niža pučka škola u Voloderu. Školsku zgradu moraju vlastitim sredstvima sagraditi sami župljani. Ustanovljena je i plaća učitelju i to u gotovini 249 forinti, 50 forinti u žitu i 40 kruna srebra te svake godine 16 hvati drva. Budući da u to vrijeme voloderska župa nije imala crkvu, ubrzo se pristupilo gradnji, za što je uvelike zaslužan tadašnji župnik Mijo Novosel.

Kamen temeljac za školsku zgradu položen je u srpnju 1865. godine. Kao što je navedeno u odluci, sredstva za gradnju trebali su skupiti sami župljani, ali je tadašnji župnik Mijo Novosel želeći da se školska zgrada što prije izgradi i da djeca njegove župe što prije krenu u školu, sve troškove snosio sam. …I školsku sobu potrebnim pokućstvom, djecu knjigami i sa svim ktomu potrebnim učili obskrbio. Kod škole su sagrađene i staje. Za gradnju je utrošeno ukupno 5.324 forinte i 8 novčića. Župnik Novosel dao je 3.466 forinti i 56 novčića vlastitih sredstava, a 1.857 forinti 79 novčića su mu župljani vraćali tijekom tri godine u ratama bez kamata. Školska zgrada završena je 1867. godine. U njoj je 23. listopada 1867. godine održan sastanak i izvršen izbor prvoga učitelja Ivan Kašira na prijedlog župnika Mije Novosela.

Ivan Kašir rodio se 1845. u Krivaju. Čitanju i pisanju ga je podučavao sam župnik, a orguljaškom umijeću učitelj Rupel iz Osekova. U Lipovljanima se školovao tri godine u trivijalnoj školi, a u Zagrebu je završio tri razreda realke i preparandiju te stekao zvanje učitelja.

Do 1872. godine u školi je radio samo imenovani učitelj. Tijekom godina broj učenika znatno se povećao. Školu je pohađao jednak broj djevojčica i dječaka. Na prijedlog učitelja Ivana Kašira zastupnici Kotarske političke općine Popovača 14. listopada 1872. jednoglasno su odlučili da se otvori djevojačka škola i zaposli jedna učiteljica, koja će uz redovno obrazovanje poučavati djevojčice ručni rad. Prva učiteljica bila je Barbara Crnić, za koju se ne zna kada je napustila školu. Preustrojem uprave u Hrvatskoj i Slavoniji 1875. godine ova školska općina koju čine mjesta Voloder, Krivaj, Popovača, Rajičevac, Podbrđe i Moslavina grad koji je bio pod upravom Križevačke županije, pripao je Sisačkoj županiji. U školi su dvije učionice, knjižnica, stan za učitelja koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe i podruma, jedna soba za učiteljicu i jedna soba za školskog podvornika. Zaposlena su dva učitelja, Ivan Kašir i Anka Anzićeva. O školi se uz učitelje brine i školski odbor koji čine:

1.         Predsjednik, ujedno i nadzornik Mijo Novosel

2.         Predstavnik političke općine Ljudevit Frajtić

3.         Načelnik i ravnatelj škole Ivan Kaširi

Odbornici

1.         Pavao Radić iz Gračenice

2.         Antun Ključarić iz Popovače

3.         Stjepan Mateak iz Volodera

Zamjenici

Josip Ambroz,

Ivan Tudčić

Ivo Dolenčić, svi iz Volodera.

Školska godina počinje u listopadu sv. misom, a završava u kolovozu misom zahvalnicom, te završnim ispitom u prisutnosti školskoga odbora. Polugodišnji ispit za učenike održava se u ožujku. Školske godine 1876./77. školu su redovito polazila 83 učenika, opetovnicu je nedjeljom polazilo 40 učenika i učenica. Odlukom Kraljevske zemaljske vlade, Odjela za bogoštovanje i nastavu u Zagrebu ova škola potpada pod upravu Kriške kraljevske podžupanije u Bjelovarskoj županiji. U školu je 1877. počeo redovito dolaziti časopis Napredak kojeg nabavlja općina sve do 1883. godine.

 

Šk. godine 1878./79. bilo je 108 obveznika (sposobnjaka), a u opetovnici 36 polaznika. Zbog neredovitog polaska školebilo je 37 prijava. Kažnjeno je 22, a oprošteno 15. Učitelji su redovito odlazili na podžupanijsku skupštinu koja je 1879. godine održana 15., 16. i 17. rujna u Ivanić Gradu. U radu skupštine voloderski učitelji Ivan Kašir i Anka Anzićeva aktivno su sudjelovali. Učitelj: Neka se protumači u praktičnom obliku, jesu li računice za pučke škole svrsishodne ili ne, i što govori za i proti. Učiteljica: Neka se pokaže praktično predavanje ‘pridavnika’ u opsegu 3-ga razreda.

Tijekom šk. godine 1879./80. došlo je do promjena u školskom odboru. Na mjesta mjesnog nadzornika imenovan je Antun Ključarić, obrtnik iz Popovače, a umjesto Mije Novosela koji je ubijen u prosincu 1879. godine došao je vlč. Antun Badaj. Vlč. Novosel je bio čovjek koji je svojim radom i plemenitošću zadužio cijelu crkvenu i školsku općinu Voloder. On je zaslužan za gradnju crkve, župnog dvora, osnivanje i gradnju škole i za kulturni i duhovni život župljana.

Podžupanijska učiteljska skupština 1880. godine održana je u Čazmi, gdje je priređena izložba ručnih radova da se vidi napredak u toj obuci. Nova knjiga u nakladi Visoke zemaljske kraljevske vlade u Zagrebu za prvi i drugi razred izašla je 1878., za treći i četvrti razred 1880. godine.

9. XI. 1880. godine bio je snažan potres u središnjoj Hrvatskoj. U potresu je oštećena i voloderska škola.

Visoki kraljevski zemaljski vladin odjel za bogoštovlje i nastavu pismeno je pohvalio 29. VI. 1883. učiteljicu Anku Anzićevu.

13. 5. 1884. godine umro je prvi voloderski učitelj Ivan Kašir u 39. godini života. Od njega su se teška srca rastali kolege, župljani i učenici jer je bio opće ljubljen i štovan. Na mjesto učitelja namješten je 13. VI. 1884. Stjepan Venko koji je dotad radio u Bjelovaru. Iste godine školskim nadzornikom imenovan je Antun Badaj, župnik voloderski. Školu je 2. IV. 1887. posjetio i pregledao podžupan bjelovarsko-križevački Viktor Uzorinec.

Učiteljica Anka Anzićeva umrla je 1889. godine nakon 13 godina predanoga rada. Zamijenila ju je Franjka Malinščak. Uz redovno obrazovanje posebno se pozornost poklanja vjerskom odgoju i obrazovanju. Školske godine 1890./91. upisano je 180 učenika i to u prvi razred 47 učenika, drugi razred 46, treći 32, u četvrti 28 učenika, a u opetovnicu prvi tečaj 18, a u drugi 9 polaznika. Početkom školske godine mladeži su čitani i tumačeni disciplinarni propisi.

Godine 1891. školu zbog udaje napušta učiteljica Franjka Malinščak, a na njezino mjesto imenovana je Vincencija Škrgatić. Učenice neredovito polaze školu i velik je broj izostanaka – 2148 ispričanih i 1767 neispričanih. Prostorije škole premalene su i upravni odbor županije 14. VI. 1893. godine donio je odluku da se adaptiraju. Do oživotvorenja ove odluke nije došlo, jer načelnik općine Popovača Antun Brlaković nastoji utemeljiti nižu pučku školu u Popovači.

Odlukom Zemaljske vlade 1893. godine premješten je učitelj Stjepan Venko s ove škole, a imenovan je učitelj Marko Gašljević kojemu je povjerena i uprava škole.

Godine 1891. u Zagrebu je održana gospodarsko-šumarska izložba na kojoj je, među ostalim pučkim školama, sudjelovala i ova škola s izlošcima: valjci, brana, jarmovi, kola, brus, grablje, trlica, stupa, pile, postolarski alat, lončarska klupa, tačke, suorača za platno, sjekirica, lopata, poculica, košulje i suknje.

Mjesnim školskim nadzornikom 1893. godine bio je Ivan Mučnjak, upravitelj dobra Moslavina, a školski odbornici: Stjepan Mateak, Mijo Kumpes, Stjepan Vezmar, učitelj i mjesni župnik Joso Plantar.

Učitelj Marko Gašljević brinuo se i o školskom vrtu iz čijeg je nasada 1895. godine podijeljeno 1.000 komada različitog plemenitog voća. Kako se u svakom žitu nađe kukolja, tako se i u ovom narodu našlo nekoliko nezadovoljnih dijeljenjem voćaka pa se požališe na učitelja ove škole u kraljevsku kotarsku oblast u Kutini. Budući da nepravda nije dokazana jer je nije ni bilo, učitelj je pohvaljen za uspješan rad uopće, a napose za rad u školskom vrtu.

Godine 1896. učitelji Marko Gašljević i Vincencija Škrgatić prisustvovali su izložbi u Budimpešti gdje je u određenom posebnom prostoru izlagala i naša domovina Hrvatska, a povodom proslave 1.000 godišnjice opstanka države susjednoga naroda preko Drave s kojim je sudbina vezala naš narod 800 godina.

Godine 1898. započelo je s radom Moslavačko učiteljsko društvo i održana je prva skupština u Popovači.

Školske godine 1888./89. dosadašnja učiteljica Vincencija Škrgatić premještena je u Veliki Grđevac, a ovamo je namještena Dragica Lukanović.

Tijeku 1890. godine nastale su promjene u školskom odboru. Razriješen je dužnosti i školski nadzornik Ivan Mučnjak, koji je bio veoma uvažen u cijelom kraju, a čast nadzornika obnašao je 4 godine. Novim upraviteljem imenovan je upravitelj ove župe Martin Milašnović, župnik i izabrani novi odbornici koji su bili sve samo ne prijatelji škole.

Školske godine 1900./91. školu je polazilo 136 obveznika i to svagdanju 96, a opetovnicu 40. Po vjeri broje 84 rimokatolika, 2 evangelista, jedan izraelićan. Po materinskom jeziku 52 Hrvata, 6 Čeha, 1 Slovak, 3 Nijemca i 25 Mađara. Polazak škole bio je marljiv i redovit. Napredak u nauci bio je takav, da je dobilo prvi red odlikom 16, prvi red 43, drugi red 23, treći red 4, a 1 je učenik ostao neispitan. Na račun urbarske općine Voloder-Krivaj 1903. godine napravljeni su na školi prozori i žaluzine, jelovim daskama popođena jedna sobica i postavljene peći švedskog sistema u učiteljskim stanovima. Učitelj redovito orgulja u crkvi za koju konačnom odlukom visoke vlade od 19.XI. 1902. dobiva naknadu i to 40 kruna mu plaća crkvena blagajna, a 50 kruna crkvena općina.

U Kotarskoj oblasti u Kutini 1905. g. opet je vođena rasprava o premalom školskom prostoru za polazeći broj djece (od 100 do 150), ali na tome je i ostalo. Učitelji ove škole prisustvovali su rujna 1906. gospodarskoj izložbi u Zagrebu. Uz izložbu održan je i produženi tečaj za učitelje pučkih škola. Prigodom svete potvrde 1907. godine školu je posjetio biskup don Ivan Krapac.

I s Voloderom i sa svojom omiljenom mladeži rastao se 1907. učitelj Marko Gašljević, a zamijenio ga mnogo mlađi učitelj Maksimilijan Juranić, koji se isticao svojim stručnim i društvenim radom. Iste godine imenovan je i novi župnik, Vjekoslav Koch, koji postaje i školski nadzornik. Mjesni učitelj Maksimilijan Juranić održao je 1909. godine dva predavanja na moslavačkoj učiteljskoj skupštini: Dom i škola, Đački sposobnik i Naša deputacija. Brine se i o školskom vrtu u kojemu je posadio 100 komada korenjaka vinove loze.

Iako je škola premala za tako djece, učila i namještaj se redovito nabavljaju. 1908. godine nabavljena su 2 nova ormara, 2 školske ploče i 2 nove klupe, a 1910. godine učila: laterna magica, barometar, toplomjer, nazidne početnice, Klaićevi zemljovidi Hrvatske i modeli za ručni rad. Dogovara se o dogradnji školske zgrade, ali se razmišlja i o gradnji nove.

Godine 1911. umrla je učiteljica Dragica Lukanović, a novom je imenovana Dragica Krizman.

Krajem 1910. godine uredio je Maksimilijan Juranić školsku knjižnicu i sastavio nove kataloge:

a)        za učeničku knjižnicu 236 djela sa 385 svezaka

b)        za učiteljsku 317 djela sa 465 svezaka

c)         za mininatur knjižnicu

d)        za pučku knjižnicu.

U školskom vrtu posadio je 1912. godine 30 šljiva bistrica, 8 višanja (cijepljenih), 4 mušmule, 5 krušaka (patuljastih), 5 ribizla i ogrozda, 5 visokih jabuka i krušaka i 3 oraha. Godine 1912. izabran je novi školski odbor: predsjednik – Vjekoslav Koch; odbornici: Stefo Tortić, Stjepan Kumpes, a zamjenici Mijo Juratović i Štefo Šavlok, svi iz Volodera. Na sjednici skupštine Zemaljske zajednice Voloder i Krivaj održane 14. IV.1912. godine zaključeno je da se kupi od gosp. Antuna Bevilacque (mjesnog trgovca) zemljište pred crkvom sa zgradama površine 350 hvata i zemljište sa sjeverne strane ceste površine 1 1/2 ral za 8.000 kr. Zemljište pred crkvom imade se isprazniti i planirati, a preko ceste imade se sazidati nova školska zgrada sa 2 školske sobe i zbornicom. Za isto imade se dati napraviti nacrt, a stara školska zgrada imade služiti za učiteljske stanove uz neke preuredbe. Za podupiranje istoga imade se procijeniti hrastova šuma na potrebujuću svotu. Iste godine u rujnu napravljen je nacrt i šuma procijenjena, a isto od Visoke kraljevske zemaljske vlade odobreno i potvrđeno. Zemljište je 1913. godine isplaćeno, a 1914.  preneseno. Započeo je Prvi svjetski rat i navedena odluka nije provedena u djelo.

Tijekom 1913. godine učitelj Juranić podigao je hram pčelama koji je na uzor cijeloj okolici po svom nacrtu i o svom trošku, a još 1911. godine osnovao je Hrvatsku seljačku zadrugu i pred školom uredio igralište s ljuljačkama.

1915. godine izabran je gospodarski odbor za Voloder. Prvim pročelnikom imenovan je mjesni učitelj, a svrha mu je obrađivati u zajednici zemlju svima koji ne mogu sami, jer su muškarci morali u vojsku.

Učiteljica Dragica Krizman na vlastitu molbu premještena je 1917. godine u Varaždinske Toplice, a došla je učiteljica Marija Dobrinić iz Torkaševca.

Učitelj Juranić je i orguljaš u crkvi, a 1917. godine uvodi koralno pjevanje za što je dobio posebnu nagradu Nadbiskupskog duhovnog stola u iznosu od 100 kr. Od županijske oblasti u Bjelovaru za napredan rad 100 kr. i posebnu priznanicu, a Visoka zemaljska kraljevska vlada poklonila je školi pjesmaricu Hosana i pjevnik s notama za orgulje. 1918. godine Maksimilijan Juranić odlazi u Zagreb, a u školi je radila sama Marija Dobrinić do 14. IV. 1915. godine kada je ovamo premješten učitelj Stjepan Koceković koji je ovdje ostao 5 godina, a potom je otišao na službovanje u Zagreb. 15. XI. 1921. došao je učitelj Slavoljub Kapić i primio upravu škole.

Školske godine 1922./23. školu su pohađala 124 učenika.

Za prvo i drugo godište držana je jednodnevna obuka zbog nedostatka prostora. 27. V. 1924. školu je posjetio nadbiskup zagrebački dr. Antun Bauer. Na dan Ćirila i Metoda, 5. VI. 1925. godine kod škole je održana proslava 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva. Iste godine učitelj Slavoljub Kapić posadio je na više mjesta oko škole lipe, kao slavensko drvo, ali se održala samo jedna (koja i danas stoji). Pred školom je jednu lijepu lipu posjekao neki stvor bez osjećaja pa je učitelj posadio opet drugu dok ne bude nekom na putu.

Godine 1926. škola Voloder postaje državnom osnovnom školom.

1930. godine Školski odbor odlučio je zamoliti Vatrogasno društvo da dade svoj dom za jedno odjeljenje, što je na zajedničkoj sjednici prihvaćeno. Školska općina uredila je vatrogasni dom za potrebe škole i može ga koristiti četiri godine.

4. I. 1931. bilo je svečano otvorenje trećeg odjeljenja u vatrogasnom domu. Prvi i treći odjel obučava se u školskoj zgradi, a drugi i četvrti u vatrogasnom domu. Prvi odjel obučava Slavoljub Kapić, 3. Julija Hovan, a 2. i 4. Ivan Smolac.

Učitelj Ivan Smolac osnovao je tamburaški zbor koji nastupa na školskim i mjesnim priredbama.

Krajem 1933. umro je učitelj Slavoljub Kapić, a Ivan Smolac je otišao na odsluženje kadrovskog roka u Sarajevo. Na prvo učiteljsko mjesto došao je Ivan Dedić iz Strušca, a na drugo Josip Octenjak iz Martinske Vesi. Josip Octenjak osniva i rukovodi muškim i mješovitim pjevačkim zborom koji nastupa kao otsjek Vatrogasnog društva na svim priredbama i zabavama. 1938. godine odlukom Ministarstva prosvjete premještena je učiteljica Julija Hovan, a zamijenio ju je učitelj Ante Kocman. Odlukom Banske uprave od 11. X. 1938. godine otvoreno je u ovoj školi četvrto odjeljenje i otkazana najamnina za III. učionicu u vatrogasnom domu. Za novootvoreno četvrto odjeljenje imenovana je učiteljica Ana Seni iz Bosiljeva. Obuka se vršila poludnevno u dvije učionice. 26. VIII. 1939. godine izašla je Uredba o Banovini Hrvatskoj, prema kojoj su pučke škole došle u nadležnost banske vlasti, a učitelji su banovinski činovnici. Tijekom šk. 1939./40. među učiteljima su bile sljedeće promjene: Antun Kocman premješten je u Strmec, a na njegovo je mjesto došla Ljubica Kroupa iz Stare Sušice; učiteljica Ana Seni premještena je u Veliku Mlaku, a zamijenila ju je Marija Kolak, učiteljica iz Jamarice. Početkom šk. god. 1940./41. premješten je učitelj Ivan Dedić u Zagreb, tako da su obuku vršila tri učitelja: Ljubica Kroupa u 1. i 2. razredu, Josip Octenjak u 3. razredu, a Marija Kolak u 4. razredu. Odredbom banske vlasti od 27. XI. 1940. dužnost upravitelja škole preuzima Josip Octenjak. Središte školskog kotara je u Kutini.

1940. godine škola, a i cijelo selo Voloder i Krivaj dobiše kućnu i uličnu električnu rasvjetu. Radove je platila Zemljišna zajednica novcem od prodaje hrastovih stabala. Predsjednik odbora za gradnju bio je ravnajući učitelj Josip Octenjak. U to vrijeme zemljom je harao rat i učitelj Octenjak 1942. pozvan je na vojnu dužnost, a upravu škole predao je Nadi Petrinić. Polazak je neredovit, u zimskim mjesecima zbog nedostatka odjeće i obuće, a u proljeće zbog pomoći pri obavljanju poljskih radova i nesigurnosti, jer su se borbe često vodile i u mjestu. Krajem šk. god. 1942./43. iz škole su premještene učiteljice Ljubica Kroupa i Nada Petrinić, a ostala je samo učiteljica Marija Kolak, koja je radila sa sva četiri razreda (161 učenik).

15. XI. 1943. godine premještena je na ovu školu Ruža Mataić iz Banove Jaruge. Obuka je zbog rata često prekidana. Djeca su se ponekad s puta vraćala kući ili se u školi sklanjala u podrume.

Šk. god. 1951./52. u školi rade Ljubica Andrić, Špiro Andrić, Ruža Mataić i Josip Octenjak. Školu je pohađalo 135 učenika. Nastava se izvodila u dvije učionice u školi i u jednoj učionici u zadružnom domu. Iste godine otvoren je i peti razred s redovitom obukom. U prva četiri razreda nastava je razredna, a u petom predmetna. Upravitelj škole je Špiro Andrić. 1952. godine premještena je učiteljica Ruža Mataić u Sisak, a s radom u ovoj školi započeli su Josip Bielicki i Slavica Dragić. Otvoren je i redoviti šesti razred. Tijekom šk. god. 1952./53. umrla je učiteljica Slavica Dragić. Na kraju šk. god. organizirana je ekskurzija na Mali Lošinj. Išla su 34 učenika i 3 učitelja.

Škola je postala centar kulturnog i političkog rada. Zalaganjem učitelja selo je dobrovoljno, iz vlastitih sredstava, izgradilo novu zgradu za željezničku stanicu.

Šk. god. 1953./54. školu je pohađalo 140 učenika, a namješten je novi učitelj Josip Poljak.

Od 1954. godine nastava se odvija u dvije učionice u staroj školi i u dvije u novoj (zadružni dom). Razmišlja se da se cijeli zadružni dom adaptira u školsku zgradu, a da se poljoprivrednoj zadruzi ustupi stara škola. Iste godine ova škola postala je osmogodišnja. Učitelji su Špiro i Ljubica Andrić, Josip Octenjak, Josip Bielicki, Josip Poljak i Branka Šojat, a upravitelj je Josip Bielicki. Tijekom godine premješteni su Josip Poljak, Špiro Andrić i Josip Octenjak, a zamijenili su ih Petar i Vanja Bogović. Započela je adaptacija zadružnoga doma, a nova šk. godina 1955./56. započela je u novoj zgradi. Uređene su dvije učionice, dva kabineta i sanitarni čvor. Školu pohađa 183 učenika, a u školi rade Branka Šojat, Mirjana Bauer, Julijana Svjetličić, Ivan Štefek i Silva Đermanović. 1958. godine prvi put je iz škole izašla generacija učenika s potpunim osmogodišnjim školovanjem. Jedanaest učenika odlazi na daljnje školovanje. Tijekom školske godine učenici su sudjelovali na Općinskom pionirskom festivalu u Ludini i postigli značajan uspjeh. Nakon završetka nastave 22 učenika su otputovala na desetodnevni izlet u Trogir, Čiovo, Split i Divulje.

Do 1962. godine u Voloderu je samostalna osmogodišnja škola. Odlukom Skupštine općine Kutina dolazi do pripajanje Osnovnoj školi Popovača. U zgradi ostaju osposobljene dvije učionice za učenike od 1. do 4. razreda i to od 85 do 100 učenika godišnje u sva četiri razreda. Od 1962. do 1982. godine u školi su radili Marija Horvat (umirovljena 1968.), Josip Pacadi (umirovljen 1968.), Janja Javorskv (umrla 1972. u 39-oj godini života), Mirijam Kepe rođ. Bauer (umirovljena zbog bolesti 1973.), Ivo Baćani (premješten u Popovaču), Mile Vukelić, Veljko Lončarević, Nada Matić Beučik (premještena u Split), Mira Majer. Integracija nije područnim školama donijela boljitak. Škole su ostale bez vlastitih sredstava. Škola u Voloderu vanjskim je izgledom zadovoljavala, ali unutrašnjost je bila derutna. Učionice su bile neprikladne, uske, dugačke, slabo osvijetljene, loših podova. Namještene su tako da je matična škola Popovača popunjavana novim namještajem, a od starog su kompletirane bolje klupe i stolice za područne škole. U školu je 1970. uveden plin, 1973. otvorena je  školska kuhinja, 1974. vodovod, 1975. godine prekriveno krovište. Adaptaciju prostora i kupnju namještaja za školsku kuhinju pomogli su roditelji i Društvo Naša djeca.

Školske godine 1983./84. školu je pohađalo 87 učenika, a radili su učitelji:

1.         razred – Ivan Švehar

2.         razred – Đurđa Švehar

3.         razred Štefica Vuić

4.         razred Mirko Putrić.

Iste godine s radom je započela mala škola, koju pohađaju obveznici prvoga razreda za iduću školsku godinu. Za uređenje prostorije, sredstva je izdvojila Mjesna zajednica Voloder, a potrebni namještaj i didaktički materijal dala je OŠ Popovača. Polaznici rade po posebnom programu, a vodila ih je odgojiteljica Božica Sleković.  Cilj je da se djeca priviknu na kolektiv i steknu navike potrebne za normalan rad.

Godine 1984. Štefica Vuić i Mirko Putrić na vlastiti zahtjev premješteni su u Matičnu školu Popovača, a naslijedile su ih Ankica Gudek i Marija Sučija – Radoš.

Od 1983. do 1990. godine školu polazi od 90 do 110 učenika u četiri odjela i 30 polaznika male škole. 1985. učiteljica Đurđa Švehar je umirovljena, a zamijenio ju je učitelj Mladen Bago, a 1989. u prijevremenu mirovinu otišao je i učitelj Ivan Švehar – čovjek čvrste ruke i prijateljskoga osmijeha. Bio je rukovoditelj škole i tajnik MZ. Njega je zamijenila učiteljica Ružica Bertolan. Učitelji su se mijenjali, a uvjeti rada ostajali su isti. Zbog loših higijenskih uvjeta dolazi do zabrane rada 1987. godine, a to je brzo riješeno manjim popravcima.

Vodile su se rasprave o gradnji nove škole. Mjesna zajednica referendumom je izglasala samodoprinos za gradnju nove škole, utvrđena je nova lokacija, a matična škola preuzela je obvezu za ishođenje idejnog projekta, ali je gradnja odgođena do daljnjega jer je početkom šk. godine 1988./1989. izvršena adaptacija postojeće zgrade. Popločeni su hodnici, oličene učionice i rekonstruirane električne instalacije. U naoko boljim uvjetima nastavilo raditi.

1990. godine u našem mjestu, kao u cijeloj domovini Hrvatskoj, provedeni su višestranački demokratski izbori. Konstituirana je nova skupština MZ, a predsjednikom je imenovan Ivica Ćuk. U mjestu su započele mnoge akcije, ali najvažnija je bila gradnja nove škole. Iste godine u srpnju održan je sastanak predstavnika matične škole, Odjela za društvene djelatnosti općine Kutina i članova Skupštine MZ. Zaključeno je kako postojeća zgrada ne zadovoljava osnovne uvjete za rad pa se što prije mora izgraditi nova zgrada. Izabrana je nova lokacija (prostor iza postojeće zgrade). Do kraja godine utvrđen je izvođač radova, GP Međimurje iz Čakovca i  zatvorena financijska konstrukcija. MZ Voloder morala je snositi 50% financijskih vrijednosti. Potrebna sredstva prikupljena su samodoprinosom i prihodom s tradicionalne priredbe Voloderska jesen. Potrebnu infrastrukturu napravili su mještani sami dobrovoljnim radom i poticanjem predsjednika Ivice Ćuka.

U ožujku 1991. započela je gradnja. Radovi su brzo napredovali, a nisu ih prekinuli ni velikosrpski napadi koji su sijali strah i nesigurnost. U listopadu 1991. škola je bila spremna primiti učenike, ali zbog čestih zračnih opasnosti nastava je bila prekinuta tako da učenici nisu mogli ići u svoju novu školu koju su Voloderci čekali više od 100 godina.

Krajem godine ipak su krenula u novu lijepo opremljenu školu s dvije učionice, kuhinjom i blagovaonicom, knjižnicom i posebnim prostorom za dječji vrtić. Svečano otvorenje škole bilo je na Sv. Antuna, 13. lipnja 1992. Bili su nazočni vodeći političari Moslavine: Mijo Hlad, Đuro Vidmarović – zastupnici u Saboru, općinski čelnici. Otvorio ju je član Skupštine MZ Zdravko Matijaš, a blagoslovio voloderski župnik Stjepan Vukalović. Školu polazi oko 100 učenika u četiri odjela u dva turnusa. Učitelj Mladen Bago i učiteljica Ankica Gudek premješteni su u Popovaču, a učiteljica Ružica Bertolan u Stružec. U školi sada rade učiteljice Snježana Kepe, Nada Loina, Jasminka Bartolić i Marija Sučija, a od 1992. godine vjeronauk predaje mjesni župnik Stjepan Vukalović. 1993. godine s radom je započela mjesna knjižnica i dječji vrtić s jednom mješovitom grupom od 20 – 25-ero djece. U vrtiću su zaposlene odgojiteljice Jasna Pleše i Blaženka Filipčić.

Na pitomom obronku Moslavačke gore podno vinograda stoji ponosna, davno željena škola Voloderčana u kojoj djeca počinju svoje prve kreativne stvaralačke igre, upoznaju prva slova, uče tablicu množenja, pišu prve sastavke o svojoj Moslavini, slave hrvatske blagdane, igraju se i nadaju da će doći dan kada će svoje osmogodišnje školovanje završiti na tom dragom brežuljku u središtu svog Volodera.

Danas školu pohađa 70 učenika u prva četiri razreda i uče ih učiteljice Snježana Kepe, Nada Loina, Jasminka Bartolić i Marija Sučija, a sve one žive u Voloderu. Njihova prisutnost je vidljiva u svim dijelovima života u mjestu. O školi se brine stručno i pomoćno osoblje OŠ Popovača u kojoj učenici nastavljaju školovanje do završetka osmoljetke.

 

Marija Bilić-Prcić prema Školskoj spomenici

i monografiji

Voloder – Kulturno i gospodarsko naslijeđe. Mosta, Zagreb, 2003.

 

Marija Sučija: Povijest voloderskog školstva

Putanja...

Brojač posjeta

Danas 5

Jučer 11

Tjedan 5

Mjesec 3899

Ukupno 44781

Online

Imamo 34 gostiju i nema članova online

Vrijeme

Kalendar

Rujan 2017
NPUSČPS
12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Login Form