Naši programi

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

„U jesen kad dožute dani žetve, a zacrvene se dani berbe grožđa, u moslavačkom selu Voloderu, održava se narodno veselje, seljački piknik kojem je glavni događaj-  pečeni vol na ražnju, legendarni simbol slavlju uspješnih borbi protiv Turaka. Sjedeći uz vatru možeš osjetiti, kako se oko tebe na okreće samo vol, nego okreće se sva priroda i ljudi. Kako na nevidljivom ražnju okreće se bregovlje Moslavačke gore. Sad pokaže leđa rumena od vinograda, sad zemljani trbuh, žut od podruma vina.“

Manifestacije Udruge Voloderska jesen tijekom godine

Dugogodišnje održavanje manifestacije Vincekovo u Voloderu

Državni Susreti Branitelja Hrvatske u Voloderu

Dugogodišnje održavanje manifestacije Antunovo u Voloderu

Natjecanje u kuhanju graha pod nazivom „Moslavački kotlić“

likovna kolonija pod nazivom „Voloderski bregi“

Gospodarska izložba braniteljskih zadruga,tradicijskih obrta, zanata, opg-a i vinara

Malonogometni turnir pod nazivom „Ulica protiv ulice“

Voloderska Jesen

„Biciklom u berbu“

 Svake godine krajem mjeseca rujna od 1967. godine održavaju se Voloderske jeseni. To je smotra grožđa i vina. Uz sajam vina i mošta, na manifestaciji sudjeluju folklorne skupine iz cijele Hrvatske, nudi se i vožnja zapregom, etno izložbe uz atrakciju pečenja vola na ražnju.

 Ovako je moslavačku, poglavito baš jesen u Voloderu, doživio autor ponajboljih stranica hrvatskog putopisa Matko Peić. A koliko je tisuća ljudi od 1967. godine kada je pod pokroviteljstvom Poljoprivredno industrijskog kombinata „Moslavina“ iz Kutine održana prva organizirana kulturna priredba „Berba grožđa“ došlo u Voloder teško je izračunati. Neki statističari skloni su reći- i do četvrt milijuna. Uostalom, bilo je godina kada je došlo više od 10.000  posjetitelja, a do danas održane su 44. priredbe. Počele su skromno, u jednodnevnom trajanju, da bi u nekim godinama doživjele program od tjedan dana, ali u pravilu trajale su najmanje dva dana. Zanimljiva je i prva priredba, s datumom 1. listopada 1967., koja je najdublje ušla u jesen. Nastupila su kulturno-umjetnička društva „Moslavec“ iz Volodera, „Češka beseda“ iz Hercegovca, te zabavni sastav RKUD „Ivo Perković“ iz Kutine (danas KUD „Moslavina“). Organizator priredbe, kao i daljnjih, bilo je Turističko društvo „Garić“ iz Kutine, a profesionalno je o njoj do 1988. godine brinuo tajnik društva Vladimir Ilijaš. Druga priredba također pod nazivom „Berba grožđa“ održana je 15.rujna 1968. godine, još uvijek kao jednodnevna, ali s većim brojem sudionika, među kojima i prvi put društvom izvan Moslavine. Gost je bio KUD „Bratska sloga“ iz Žrnova (otok Korčula) prijatelj KUD-a „Moslavec“, koji je također nastupio kao i „Češka beseda“ iz Hercegovca, a i „Voloderski jazz“. Pod tim imenom prvi put održana je 13. i 14. rujna 1969. godine. Pokrovitelj je bilo tadašnje Trgovačko poduzeće „Zvijezda“ iz Zagreba, u čijem je sastavu od te godine 1. srpnja djelovalo i volodersko „Moslavačko vinogorje“, inače od prvog dana i domaćin svih priredbi. Zanimljivo je spomenuti i tadašnje izvođače programa. Uz već znane „Moslavce“ iz Volodera i „Češku besedu“ iz Hercegovca nastupa i izvorna folklorna skupina iz Stare Subocke, a širi se i zabavni program. Na privremenoj drvenoj pozornici nastupaju zabavno-glazbeni sastavi „Eho 5“ iz Kutine i domaći „Voloderski sastav“. Od tada u priredbu najprije kao voditelj, a potom kao scenarist i redatelj uključen Dragutin Pasarić. Razumljivo, svaku od ovi priredbi oplemenila je tradicija pečenja vola na ražnju. Radi se o osobito zanimljivom običaju koji su, kako kažu legende, preuzeli voloderski vinogradari od nekadašnjih ratnika koji bi pobjede nad Turcima slavili pečenjem vola. Druga priča govori da su stanovnici ovog kraja ukrali iz staje grofa Erdödyja debelog vola, oderali ga i ispekli, te tako stekli nadimak „Voloderci“. Razumljivo, tako legenda, jer ime Voloder starije je od ovog običaja. Uz pojavu ove priredbe, opravdano je pitanje- zašto vraćanje tradiciji? Činit će se možda presmjelo, ako ustvrdimo, da se u to vrijeme nad novokomponirane socijalističke kulture nadvila opasnost gubitka veze s i neobično bogatim tradicionalnim korijenom. Zabrana vanjskih vjerskih manifestacija, izbacivanje dijelova, pa čak i čitavih pjesama u kojima se spominje nacionalni duh, tražio je potrebu vještog traženja nadomjeska, koji bi sačuvao elemente pučkog, a da pritom i suvremeni način zabave ima svoju mjeru. Među inicijatorima takvog zahtjeva vremena bio je tadašnji predsjednik Skupštine općine Mijo Hlad, i sam Voloderac. I zaista, kao i mnoge uglavnom jesenske priredbe kontinentalne Hrvatske i „Voloderska jesen“ bila je spontani uvod u ono što se politički označava kao „Hrvatsko proljeće“. Godina 1970. donosi 19. i 20. rujna program koji prihvaća uz domaći KUD i ogranak „Seljačke sloge“ iz Posavskih Brega, folklornu skupinu iz Stare Subocke, orkestar „Corona“ iz Osijeka, poznate pjevače i Estradne umjetnike značajne na hrvatskoj sceni: Veru Svobodu, Ivicu Šerfezija i Dragu Bahuna. U zabavno-glazbenom programu kutinskom sastavu „Eho 5“ pridružuju se i „Crni Orfeji“ iz Banove Jaruge. Ni te godine nije izostala izložba rukotvorina. Veseli ugođaj berbe grožđa (tada s dozvolom berbe uz naplatu) činila je kao i danas berbena povorka, no tada još s volovskom zapregom. Izvođački, ali i posjetom, posebno je bila doživljena „Voloderska jesen“ 1971. godine. Pokrovitelj je i tada bilo Trgovačko poduzeće „Zvijezda“. Prvi put uz slobodniji domoljubni duh pojavili su se izvođači i gosti iz inozemstva, no sada već na većoj pozornici na mjestu današnjeg modernog podruma. Nastupio je i puhački orkestar iz Bischofshofena [Bišofshofena] iz njemačke pokrajine Hanau, s kojim je općina Kutina uspostavila prijateljske odnose. Te godine Voloder posredovanjem Josipa Kotnika bilježi dolazak i sovjetskog astronauta Leonova. Iz zaborava na moslavačku pučku scenu vraća se poznati folklorist iz Osekova, Stjepan Šajnović, prema čijem je izboru domaćin izložbe rukotvorina Popovača. Dakle, priredba se postupno seli i izvan Volodera. Godina je to i uvedenog ceremonijala stavljanja i skidanja vola s vatre uz prigodan tekst koji na početku glasi:

 Volek moj dragi

Ti znaš da sam ja tebe imel navek radi

al, eto došli su vinogradari

kaj ne smeju osetiti gladi.

Ti navek si bil dober

I med nami totu

za te nesi hmrl

kak drugi voli pri plotu.

Sad postaješ naše žrtveno janje

da bi nam lakše išlo

voloderskog grozdja branje

zato: „Volek naš dragi, drži nas pri snagi“.

Takav ugođaj, unatoč suzbijanju nacionalnog osjećaja (21. sjednica CK SKJ, Karađorđevo, prosinac 1971.), „Voloderska jesen“ zadržava još i 1972. godine. Te godine Voloder posjećuje Erich von Däniken i sovjetski astronaut Sevastijanov. Održana je i filatelistička izložba „Lufthanse“. Prvi put otvorena je i izložba slika domaćih moslavačkih autora Ivana Milata, Mije Kuzmića i Ane Vecko. Priredba rukometnim turnirom muških i ženskih momčadi dobiva i športske sadržaje. Moglo bi se reći, turistički, kulturno, športski i zabavno stvara svoj profil, ali ostaje ono, što joj i jest temeljna svrha- pučka. Sve više oplemenjuju je nastupi folklornih skupina koje su u okolici Volodera i Kutine počeli, kako se to popularno kaže, nicati kao „gljive poslije kiše“. Sve češći gosti voloderske pozornice postaju popularni glumci, najčešće Smiljka Bencet i Martin Sagner, a kao gotovo stalni Ivo Serdar, rođenjem vezan uz moslavački kraj. S godinom 1973., kada je obilježena 60. obljetnica „moslavačkog vinogorja“, ona postupno dobiva i gospodarski sadržaj, podsjećajući izložbom vinogradskog inventara i na tradiciju prerade grožđa u Moslavini. Te godine pod utjecajem političkih zbivanja izgubljen je već praktički pripremljen projekt da Voloder s obzirom na goste- astronaute, jer plan je bio da se tadašnjim sovjetskim pridruže i američki astronauti, postane i „svemirsko selo“. „Lufthansa“ je bila voljna izgraditi i hotel u obliku rakete, koji bi bio i simbolika protugradne zaštite moslavačkog vinograda. Već spomenutim sadržajima u trodnevnoj priredbi od 19. do 21. rujna 1975. pod pokroviteljstvom Ina-Petrokemije iz Kutine prvi put uz pučko kolo razvilo se i gospodarstvo. Naime, održana je prva gospodarska izložba. Vrijedno je zabilježiti izlagače: KPD „Lipovica“, Popovača, PPK „Zagreb“, Voćnjak Katoličko Selište, „Tomo Vinković“, Bjelovar, INA-Petrokemija, Kutina, „Marijan Badel“, Zagreb („Jamnička kiselica“), „Chromos-Katran-Kutrlin“, Zagreb, Josip Mihelčić, bačvar, Kutina. Počinju uz ovu priredbu i prva predavanja za vinograde i voćare. Daljnjih godina s relijima, vožnjom starih automobila, „Voloderska jesan“ uz obavezan izbor najljepše beračice povremeno i naj originalniju moslavačku nošnju ima sličan sadržaj. No godine 1979., izgradnjom asfaltne ceste prema „Zadružnoj klijeti“, postupno se više prihvaćaju i kulturne priredbe izvan folklornog sadržaja. Ovo ugodno mjesto postaje promocijom knjiga „Moslavačke razglednice“ Josipa Badalića, literarnim susretom s Matkom Peićem, znanstvenom raspravom uz knjigu o hrvatskim zadrugama Dragutina Pavličevića i slično. Izvan tih ozbiljnih tema spomenuta klijet postaje začetkom nove tradicije. Oblikuju se, na zaboravljajući pučko, priredba uz vinske patrone: svetog Martina „Voloderska vinska meša“ s križanjem mošta, a zahvaljujući Društvu vinogradara i voćara Moslavine „Lujo Mikleužić“, Kutina i „Vincekovo“ uz prvo godišnje (siječanjsko) rezanje loze uz svetog Vinka. Ti ceremonijalni sele se i u druga mjesta, a „Voloderska vinska meša“, već postaje moslavačkom tradicijom u Hrvatskoj metropoli. Svega toga bez poticanja „Voloderske jeseni“, ne bi bilo. Kad su političke i financijske prilike skoro ugrozile njezin opstanak preuzimanjem organizacije od Mjesne zajednice Voloder 1988., ona opet doživljava oporavak, štoviše i njezinim se financijskim doprinosom gradi moderna škola, prilagođena i za nove kulturne sadržaje „Voloderske jeseni“, osobito izložbene i glazbeno-pjesničke. Na novom prostoru (rukometno igralište iza crkve), ali tek primjereno uređenom prije nekoliko godina, bogati se novim sadržajima, koji uključuju i Misu zahvalnicu za plodove. Uz vjerski način oživi šarenilo nošnja pred crkvom i u njoj. Voloder je tih dana iskonska slika tradicije, ne samo nošnjom, pjesmom i svirkom, već i materijalnim oblicima kulture. Nju iz godine u godinu nudi sve bogatija i istraživački vrijedna etno-izložba.

Inicijativom Voloderke Valentine Ćuk, nekoliko godina redateljice i voditeljice „Voloderskih jeseni“, ta je izložba u kreiranju i proučavanju okupljala studente etnologije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Od 1997. godine izložbeni prostor Doma kulture prate i fotografije s popularnog Konjičkog maratona arapskih konja Hrvatske, poznatog na državnoj razini. Svoj sedmodnevni put započinje s ergele obitelji Petters iz Donjeg Krivaja. O Voloderu, zapaženom mjestu uzgoja konja posebno hrvatskog hladnokrvnjaka, govori u okviru „VJ“ svojedobno i primjerena izložba spomenutih konja, a o kojoj je posebno u okviru konjogojske udruge „Moslavina“ (sjedište Donja Gračenica), brinuo se njihov najpoznatiji voloderski uzgajivač Vjekoslav Posarić. S uspostavom demokracije i zanosom, ne samo popularnost, već i sadržaj „VJ“ širi se od Siska preko Kutine i Popovače, sve fo najudaljenijih sela popovačke općine, među kojima turistički atraktivno postaje Voloderu susjedna Gornja Jelenska s nalazištem pra slona, starim 17 milijuna godina. „Voloderska jesen“ nije održana samo 1991. godine zbog ratnih okolnosti. Ona ima svoju potvrđenu vrijednost, a time i budućnost. To naročito potvrđuju posljednje priredbe pod pokroviteljstvom Đure Brodarca, župana sisačko-moslavačkog. Posljednje godine, primjerice, nezamisliva je bez izložbe stoke, a otvorene vinske ceste vezuju je i uz ponudu 15-ak vinogradara koji u svojim klijetima nude moslavačku kapljicu i kulinarske specijalitete. Stoga ja 1994. godine baš u okviru sadržaja „Voloderske jeseni“ i ona sama našla mjesto u raspravi na Okruglom stolu o razvoju općine Popovača. Prijedlozi idu u smjeru premještaja njezine priredbene lokacije na brežuljke u prostore vinograda, kojima prema onome što je pokazala i pripada. Lijepo je doći u Voloder jer tu teku i pjesma, ali i graševina, privlačne zelenkasto-žute boje, moslavačko bijelo ugodnog voćnog mirisa ili stolno bijelo rođeno za „gemište“. Zaiskri bojom crvenom poput rubina- frankovka s lijepo razvijenim i ugodnim bukeom, ili gotovo pre intenzivno zamiriše na grožđe bijeli burgundac. A tek kako je ponosito i uznosito nazdraviti uz škrlet koji uz specifičan miris ima dobru punoću, sklad kiselina s naglašenom svježinom koja čini ovo vino pitkim i neusporedivim s drugim. Zato:

Nek se toči volodersko rujno vino

z lagviča,

i popevka puca se do starog Garića,

kad skrenemo na šumske pute najte se

bojati drage nam košute.

Vu veselju nek nebu niko posredi,

pa čak ni negdašnje gazde, grofi Erdedi.

¸nek se pije graševina, nek popeva

Moslavina!

*Naslov pjesme Ivana Baćanija, koja je postala glazbeni simbol priredbe u Voloderu

Putanja...

Brojač posjeta

Danas 1

Jučer 9

Tjedan 10

Mjesec 150

Ukupno 45256

Online

Imamo 30 gostiju i nema članova online

Vrijeme

Kalendar

Studeni 2017
NPUSČPS
1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Login Form